Da li ste znali?

4-4-2: “Bunker“ taktika osvojila Premier ligu

„Igrači su ti koji donose pobede, ne formacije…“

Iako je škotski fudbaler Dejvid Vir tu rečenicu izjavio braneći tada selektora Krega Levina zbog defanzivnog sistema, ona najbolje objašnjava suštinu fudbalske igre. Ukoliko trener nema igrače koji mogu da realizuju zamišljenu taktiku, pobeda je neostvariva. Sa druge strane, pravi igrači na pravim pozicijama mogu da iznesu željeno bez obzira na samu formaciju.

FC Leicester City

Klaudio Ranijeri, trener Lester Sitija u sezoni 2015/16 | Foto: commons.wikimedia.org

Slučaj Lester jedan je od brojnih koji potvrđuju to pravilo – uprkos modernom fudbalu i „trkačkim“ taktikama, u sezoni 2015/2016. Klaudio Ranijeri nadmudrio je sve velikane po mišljenju mnogih zastarelom taktikom: 4-4-2.

Odbrana kao prioritet br. 1

Postizanje pogodaka svrha je fudbala, ali uspeh Lestera zasnivao se na izgradnji snažne odbrane. Ranijerijev primarni cilj bio je da osvoji 40 bodova sa vizijom u kojoj su četiri člana odbrambene linije nepremostiva prepreka. Da bi taj pristup mogao da se realizuje, morao je da uvede neke izmene. Tako je na bekovskim pozicijama Deni Simpson zamenio Ričija de Lajeta, a sa druge strane se autrijski kapiten Kristijan Fuks ispostavio kao bolje rešenje u odnosu na Džefrija Šlupa. Zašto? Fuks i Simpson su brži i time je, osim snažne odbrane, dobijena ofanzivnija postava čiji napad kreće iz zadnje linije.

Neprobojni Kante

FC Leicester CityN’Golo Kante je na kraju sezone za pamćenje proglašen za najboljeg igrača veznog reda jer je čak 142 puta na sredini terena uspeo da spreči protivnički napad. Osim što je time sačuvan sopstveni gol i omogućen kontranapad, to je rezultiralo i činjenicom da poslednja linija nije morala da pravi faulove i brani se od prekida.

Dijega Simeonea godinama unazad hvale zbog toga što je od Atletiko Madrida napravio “defanzivnu mašinu“ koristeći istu taktiku, ali Lester nije bio daleko od toga. Način na koji se obe ekipe postavljaju takav je da kazneni prostor brani osam fudbalera, sa dva napadača koji čekaju na sredini spremni za kontranapad.

Sa tako dubokom odbranom nije bilo moguće stvoriti višak na utakmicama protiv Lestera što je najbolje osetio Arsenal još na početku sezone – svaki šut Arona Remzija bio je blokiran na osnovu timske postavke, a ne individualnog osećaja igrača koji je imao zadatak da ga u tome spreči.

Golman u ulozi “kvoterbeka“

FC Leicester CityPrava tajna Lesterovog uspeha? Kasper Šmajhel. Sa čak pet direktnih pasova (Hart i Fabijanski su znatno iza sa dva) usmerenih ka napadu Šmajhel je bio i jedan od glavnih asistenata u timu. Vardijev gol protiv Mančester Junajteda ne bi bio moguć da Šmajhel nije, kao i mnogo puta do tada, bio taj koji je posle prekida započeo napad. Tranzicija je bila brza, tačna i brižljivo isplanirana, zato su kontre bile toliko uspešne.

Na kraju, bez discipline i balansa koje je Ranijeri napravio u ekipi, nijedna taktika ne bi bila pobedonosna, što je uz pravu ideju i svakog igrača na pravom mestu donelo rezultat i sa “zastarelom“ formacijom.