Bora Milutinović: Nisu Brazilci toliki bauk

Zamislite Svetsko prvenstvo bez Bore Milutinovića. Pardon, gospodina Bore Milutinovića.

“Nemoj to ‘gospodine’, molim te” – ispravlja me dok naručujemo kafu u bašti hotel ‘Four Seasons’. Pogled bije direktno na Crveni trg. Tu u srcu Moskve, na platou između crkve Svetog Vasilija, Lenjinovog mauzoleja i zidina Kremlja, sve gori od navijačke strasti. Dominiraju Danci koji su okupirali MekDonalds, ispijaju pivo i zagrevaju se za polazak na Lužniki.

Znaju unapred rezultat duela sa Francuskom (‘miroljubivih’ 0:0), ali im to ni najmanje ne narušava doživljaj mundijalske groznice. Većina ih je u dresovima čiji retro dizajn u svakom ljubitelju fudbala sa prostora bivše Jugoslavije izaziva osećaj sete i nostalgije. Čuvena prugasta garnitura u kojoj su Laudrup i drugovi osvojili Evropsko prvenstvo ’92, zamenivši u poslednjem času proteranu četu Ivice Osima.

Svestan sam da u hotelima de-lux kategorije nije dozvoljeno snimanje kamerom, ali vredi pokušati. Čika Boru je teško nagovoriti na intervju, ali kada pristane, razgovor pršti od crtica i anegdota:

“Ma slušaj, pusti me tih prefiksa. Ni ‘gospodine’, ni ‘čiko’ ni bilo šta drugo. Samo Bora”.

Sve jasno. Kaži Bora da te ceo svet razume. Moramo glasnije jer u pozadini odjekuje bubanj senegalskih navijača. Zauzeli su mesto pored statue Ivana Groznog i prepustili se ritmu afričkog plesa.

Bora Milutinović za Sportifico

Susret sa Borom Milutinovićem u Moskvi | Foto: Sportifico

“Odabrao sam Moskvu kao bazu tokom Svetskog prvenstva i zaista se osećam fenomenalno. Ne propuštam nijednu utakmicu, evo sada krećem na Francuska – Danska, sutra gledam Srbiju protiv Brazila. Rusi su se zaista potrudili da organizacija bude na vrhunskom nivou. Ako bih poredio sa šampionatima na kojima sam vodio svojih pet reprezentacija, samo je u Italiji bila bolja atmofera. Doduše, do polufinala. Posle kada su Italijani ispali, spektakl je izgubio na draži i interesovanju”.

To je ona ‘devedeseta’. Bora se sa Kostarikom plasirao u osminu finala i priredio najveću senzaciju Mundijala.

“Tikos. Mnogo sujeveran narod. Ali su mi zauvek ostali u srcu. Otišao sam na prvenstvo kao klovn i vratio se kao mađioničar. Treću utakmicu u grupi igrali smo 20. juna, a savez nam je povratne avionske karte uradio za 22. Pokazao sam to igračima i rekao im ‘izađite sada i naterajte ih da ove karte bace u đubre’. Protiv Brazila smo igrali u Torinu. Pozvao sam Luku Montecemola i zamolio ga da mi spremi 40 garnitura Juventusove opreme. Brazil je slavio sa 1:0, ali je ceo stadion navijao za Kostariku. Ova sada generacija ne može da se poredi sa tom mojom ili sa onom od pre četiri godine u Brazilu”.  

Rivali u odlučujućoj utakmici ‘E’ grupe za plasman u nokaut fazu Svetskog prvenstva diče se podatkom da jedini na svetu imaju stručnjake koji su pet puta učestvovali na završnom turniru sa pet rezličitih reprezentacija.  Bora Milutinović i Karlos Alberto Pareira. Zato i ne čudi odluka FIFA da legendarnog srpskog stratega uvrsti u Komisiju za izbor najboljeg fudbalera Mundijala:

“Polako, nemoj da prejudiciraš stvari. Tek treba da objave zvaničnu informaciju. Rekli su mi da ćutim i da ne spominjem imena. Ali, pratiš fudbal i prepuštam tebi da kažeš ko se najviše istakao u dosadašnjem toku prvenstva”.

Mnogo ih je koji su istakli kandidaturu. Od Harija Kejna, preko Azara i Lukakua, do Modrića i Rakitića. Ali, znam ko sigurno nije. Da ne beše Rohovog voleja, Mesi bi se već čekirao za povratak kući:

Bora Milutinović za Sportifico

Mesi kao kapiten predvodi Argentinu na Mundijalu | Foto: commons.wikimedia.org

“Tačno je da igra slabo, ali nije on isključivi krivac. Fudbal je kolektivna igra i rezultat zavisi od mnogo faktora. Uzmi statistiku pa pogledaj koliko je pretrčao na utakmici protiv Islanda. Normalno, izostala je efikasnost jer ostali igrači nisu bili na njegovom nivou. Mesi ne može sam da uhvati Argentinu za ruku i da je odvuče u finale Svetskog prvenstva”.      

Ne može? Kako onda u Portugalu ‘one man show’ daje rezultate?

“Ni Ronaldo nije svemoćan. Eto, protiv Irana je zatajio i malo je falilo da Portugal ispadne sa Svetskog prvenstva. Uskoro kreće eliminaciona faza i tu će njihova klasa doći do izražaja. Samo je jedan igrač u istoriji fudbala uspeo solo-rolom da se domogne trona. Davno beše ’86 i Dijegova simultanka u Meksiku”.

Polako se kompletira kostur nokaut faze i sve je izvesnije da će leva strana obilovati favoritima. To znači da bismo u samoj završnici šampionati mogli da očekujemo i neko iznenađenje.

“Svedoci smo čudnih rezultata i to je sasvim normalno jer se fudbal razvija u svim krajevima sveta i nema više izrazitih autsajdera. Pogledajte Nemce. Spasli su se u poslednjoj sekundi utakmice protiv Švedske. To govori o njihovoj fanatičnoj upornosti i sposobnosti da bez trzavica prevaziđu teške situacije. Belgija ima izvanredne igrače, najviše je pokazala u prva dva kola i za mene su oni potajni favoriti za osvajanje prvenstva. Englezi bi takođe mogli da iznenade iz senke jer prvi put u istoriji niko na njih ozbiljno ne računa. Imaju mlad tim sastavljen od igrača koji svi nastupaju za domaće klubove i psihološki su rasterećeni. To je velika prednost u odnosu na druge reprezentacije. Brazil je najbolji primer koliko pritisak može da sputa na putu ka cilju. Pre četiri godine svi su ih već videli na tronu, niko nije vodio računa o tome da ih u polufinalu čeka jedna izuzetno ozbiljna ekipa. Kazna je bila brutalna. Ko se nadao tome da će ‘Marakanaco’ postati ‘Mineiraco’. Emocionalna inteligencija je jako bitan faktor u fudbalu i od nje zavisi na koji će način ekipa pristupiti utakmici”.

Nisu Nemci slučajno specijalisti za krizne situacije. Lev je odmah posle Švedske priznao da je ključnu ulogu odigrao psiholog reprezentacije Hans-Diter Herman koji je ubedio igrače da zaborave na poraz od Meksika:

“Ma kakav psiholog. Recite ti meni koliko je Lev promenio igrača u odnosu na utakmicu sa Meksikom?”

Ozila je posle 26 uzastopnih nastupa ostavio na klupi. Izostavio je Kediru

“Stop! Dovoljno. Dakle, selektor je zaslužan za pobedu, a ne psiholog. Video je gde škripi, ubacio sveže igrače sa više entuzijazma i promenio taktiku. A neukrotiva nemačka upornost je odradila ostatak posla”.

Može li naš selektor da zameni psihologa i da Orlovima vrati osmehe na lica uoči meča sa Brazilom. Utisak je da svi u zemlji veruju da Srbija može do senzacije protiv petostrukog svetskog šampiona. Svi, osim igrača.

Bora Milutinović za Sportifico

Brazilski tim na Mundijalu u Rusiji | Foto: www.cbf.com.br

“Ne treba da nas zanima da li je Brazil jači sa Nejmarom ili bez njega. Imamo kvalitet da se suprotstavimo bilo kojoj reprezentaciji na ovom Svetskom prvenstvu. Bitno je da igrači veruju u sebe i da budu disciplinovani. Nisu Brazilci toliki bauk, mučili su se u obe utakmice protiv Švajcarske i Kostarike. Očekuje nas vrlo interesantan duel na stadionu Spartaka”.

Sa Meksikom ’86, Kostarikom ’90, Amerikom ’94, Nigerijom ’98 i Kinom 2002. Svaki put, osim u Japanu i Koreji, Bora je izlazio iz grupe sa svojom reprezentacijom. Koliko se fudbal promenio u odnosu na njegovih pet Mundijala?

“Nema tu mnogo promena u taktičkom smislu. Video tehnologija je revolucionarni potez i moram priznati da mi se dopada. Nema više nepravednih pobeda. Ako sudiji promakne detalj, ode do monitora, pogleda snimak i sve dođe na svoje mesto. Francuska je bila bolja protiv Australije, ali ne bi slavla pobedu bez pomoći VAR-a. Isto tako Japan protiv Kolumbije. Oboren je rekord po broju penala na Svetskom prvenstvu. Većina tih startova ne bi bila sankcionisana da se sudije nisu konsultovale sa kolegama iz kontrolnog tornja”.

Ukupno 16 penala, od kojih pet nije iskorišćeno. Fali samo jedan. Onaj koji Feliks Brih nije želeo da vidi u Kalinjingradu:

“A ko je tu morao da insistira na video tehnologiji? Ne bih da pričam o tome zašto Nemac nije…” – ne sada! U najgorem mogućem trenutku menadžer hotela prekida intervju i zahteva da ugasimo kameru. Ma kakvi, nastavićemo ovaj razgovor makar i na konju Ivana Groznog.

“Ne, ne, ne… znam šta hoćeš da izvučeš od mene, ali ti ja to neću reći. Gospodo, hvala Vam što ste me spasili” – obraća se osoblju hotela uz onaj prepoznatljivi šeretski osmeh svetskog čoveka.

Srećom, za nijansu sam uporniji od ambasadora Svetskog prvenstva u Kataru. Izlazimo nasred Crvenog trga i dok insistiram na odgovoru o Brihovom ‘slepilu’, Bora se fotografiše sa simpatičnom navijačicom iz Kine:

“Obožavam Kinu. Bilo je to nezaboravno iskustvo na Mundijalu 2002. Li-Taj, Li-Min… sve deca. Vodio sam i neke tinejdžere na završni turnir. Da bih jačao duh zajedništva, puštao sam im sekvence iz filma ‘Ukus pobede’. Ispali smo u prvom krugu, ali smo ostavili sjajan utisak. Godine prolaze, ali Kinezi ne zaboravljaju koliko smo dobro funkcionisali”.

Bora Milutinović za Sportifico

Sporna situacija u kojoj je Mitroviću sviran faul u napadu | Foto: fss.rs

Dobar pokušaj. Svaka čast Kini, ali Mitrović je bio u sendviču između dva švajcarska igrača:

“Mitrović je morao da bude pametniji u toj situaciji. Eto, samo toliko. Kao što je Tošić morao da sruši Šaćirija. Srljali smo bez potrebe u finišu utakmice i ostali praznih šaka. Taj bod bi sada bio zlata vredan uoči Brazila”.

Za kraj, poruka Bore Milutinovića Mladenu Krstajiću, nekoliko sati pre utakmice koja rešava sudbinu srpskog fudbala:

“Bora voli Srbiju i uvek će biti uz svoju reprezentaciju”.