Ilija Petrović – olimpijska nada Srbije

Osamdesetih godina Šabac je živeo za sport. Meteorski uspesi tadašnjeg rukometnog velikana Metaloplastike, od osvajanja nacionalnih titula preko Kupova tadašnje Jugoslavije do kulminacije, odnosno dva trofeja prvaka „starog kontinenta“ koji su bili ključni za popularizaciju grada na obali Save. I danas, građani često govore o svojim „šabačkim vanzemaljcima“ predvođeni Veselinom Vujovićem, ali čekaju i na novu iskru koju će probuditi Šabac.

Ako su rukometaši bili „vanzemaljci“, onda bi glavni lik naše priče mogao da bude „šabački gladijator“ – Ilija Petrović, rvač koji bez pompe krči put do sportske besmrtnosti koju su dotakli majstori sa parketa u dvorani „Zorka“.

Nadareni 16-godišnjak se oprobao u rukometu i fudbalu, ali na kraju se opredelio za teži, individualni sport – objasnio nam je i zašto.

„Odlučio sam se na takav potez, jer u rvanju skoro od nikoga ne zavisim. Razmišljam na način da koliko u sebe ulažem, toliko će se isplatiti. Gledajući svoje fizičke predispozicije izabrao sam rvanje i već šest godina treniram“, rekao nam je Petrović.

Ljubav prema ovoj borilačkoj veštini ne jenjava, pa zbog toga Ilija već sada, kao dečak, živi rvanje – shvata ga potpuno profesionalno.

Dosadašnjim uspesima na pravi način reprezentuje svoj klub Vitez | Foto: Privatna arhiva

„Znam da sam još dete i gledam na to kao zabavu sa društvom i trenerima. Ipak, maksimalno ozbiljno pristupam svakom treningu i imam određeni sistem rada. Odavno sam osetio čari i teškoće rvanja – treninzi koje nekada imam i tri puta dnevno su naporni, skidanje kilograma takođe, ali sve to vredi kada dođu najlepši trenuci i osvajanje medalja na takmičenjima“.

Nedavno je proslavio šesnaesti rođendan, još je daleko od punoletstva, a trofejni zid talentovanog Ilije gubi belu pozadinu zbog velikog broja medalja. Svoj klub „Vitez“, reprezentaciju Srbije, porodicu i sebe je učinio ponosnim osvojivši Balkansko prvenstvo za starije pionire koje je odražno krajem 2017. godine u Sloveniji.

„Uslovi u klubu su na vrhunskom nivou – imamo salu, strunjaču, teretanu, praktično možemo da treniramo kad god hoćemo. Tri puta sam bio prvak države u grčko-rimskom stilu, dva puta u slobodnom, jednom sam bio treći na Balkanu, a nedavno prvi što mi je najveći uspeh“, poručuje velika nada šabačkog i srpskog sporta dodavši da voli atraktivne borbe:

„Najviše volim bacanje preko sebe. Volim atraktivne poteze, stalno ih učim i odgovaraju mi. Nemam specijalku, jer trener insistira da radimo obe strane svakog zahvata – to moramo dobro da savladamo.“

Štefanekove patike poklonio drugu

Prijatelj i savetodavac: Petrović i Štefanek | Foto: Privatna arhiva

Kada je na Olimpijskim igrama u Brazilu 2016. godine Davor Štefanek „zagrizao“ zlatnu medalju rvanje je kao sport dobilo drugu dimenziju u Srbiji. Ilija je u odličnim odnosima sa Olimpijskim šampionom koji je u njemu prepoznao svog naslednika i poklonio mu patike u kojima je osvojio najveće odličje. Ilija je bio privilegovan, ali je odlučio da su te patike potrebnije nekom drugom.

„Drug iz kluba nije imao patike za rvanje i onda sam odlučio da mu poklonim one koje je meni Štefanek dao. Davor mi je uzor u rvačkom svetu. Često smo se čuli preko društvenih mreža i mnogo mi je značilo kada je došao kod mene. Dao mi je mnogo saveta, dosta smo pričali o rvanju, o samim treninzima, pripremama i pristupu meču“

Bez podrške roditelja i pravih prijatelja ne bi bilo ni uspeha. Trener Ivan Gladović, kao i timske kolege Uglješa i Momčilo Gajić su ljudi koji i te kako utiču na razvoj Ilijine karijere.

„Okružen sam ljudima koji mi pomažu. Trener Ivan, kao i kolege Uglješa i Momčilo su uvek tu, dok su otac, majka i sestra podrška i veliki oslonac“.

Bez obzira što je jednako bio dobar u grčko-rimskom i slobodnom stilu, Petrović se odlučio za prvu opciju pre svega zbog svojih fizičkih predispozicija

Prvo mesto na prvenstvu Balkana u Sloveniji je dosadašnji najveći uspeh | Foto: Privatna arhiva

„Više volim grčko-rimski stil. U slobodnom ima hvatanja za noge, moraš da imaš niži stav, a ja sam visok i to mi ne odgovara – kao da sam u nepriordnom položaju. Inače je grčko-rimski više zastupljen u Srbiji“.

Planovi, želje i snovi su uvek u podsvesti sportista. Ilija Petrović ih takođe ima, ali o njima racionalno razmišlja. Nedavne borbe u Iranu gde je rvao za rumunski klub Herakle su mu mnogo značile na iskustvu, pa je svestan da je za međunarodnu scenu potrebno mnogo treninga, stprljena i upornosti.

„Ništa ne gledam na duže staze. Sada su mi ciljevi da uzmem zlato na državnom prvenstvu 24. marta i cilj mi je da izađem na Evropsko prvenstvo gde će svi biti stariji od mene, ali potrudiću se da ostvarim neku pobedu“ , poručio je Ilija Petrović i za kraj dodao

„Olimpijske igre su san, ali treba mnogo da se radi i nije baš tako lako kako zvuči. U proekciji saveza upisan sam za 2024. godinu i ako ovako nastavim nadam se da ću nastupati“.