Možda nije bio tako atraktivan kao Dragan Stojković, Dejan Savićević, Robert Prosinečki i ostali fudbaleri sa kojima je predstavljao Jugoslaviju u njenom poslednjem plesu velike države na Svetskom prvenstvu 1990. godine u Italiji. Ali, imao je srce, beskompromisan stav i duh pravog borca koji je znao da ceni svaki navijač Željezničara, Crvene zvezde, atinskog AEK-a i Olimpijakosa.
Još kao tinejdžer, koji je sa 18 godina došao iz podgoričke Budućnosti u Sarajevo, Refik Šabandžović je ušao pod kožu Ivice Osima, verovatno najuticajnijeg fudbalskog stručnjaka u regionu koji je u tom trenutku predvodio Željo do polufinala tadašnjeg Uefa Kupa.
“Osim je bio najvažniji čovek u mojoj karijeri. Sve zasluge idu njemu – verovao je u mene, a ja sam to vraćao dobrim igrama”, kratko se Šabandžović osvrnuo na legendarnog Švabu.
Pored trijumfalnog pohoda sa “crveno-belima” kroz Bari, nekoliko titula u Grčkoj, nezaboravnih partija u Željezničaru, teške povrede (zadobijenog udarca u glavu zbog kojeg je tri dana proveo u komi), važna epizoda u karijeri Šabandžovića je pomenuti Mundijal u Italiji. Nekadašnji defanzivni vezista kroz kiseli osmeh priča u šampionatu sveta iz 1990. godine, ne samo zbog nesrećne eliminacije Jugoslavije od Argentine, već drugog žutog kartona zbog čega je nakon pola sata igre (ne)zasluženo morao na tuširanje…
![Maradona se nije naigrao protiv Jugoslavije](https://www.sportifico.rs/wp-content/uploads/2018/05/Zvezda-300x169.jpg)
Šabandžović je bio standardni prvotimac šampionske generacije Zvezde iz Barija | Foto: Wikipedia
“Ne bih da govorim, ali verujte da je i na tim velikim takmičenjima bilo svega…Stojimo u živom zidu, nas sedam-osam igrača i sudija baš meni daje žuti karton – zašto baš meni!? Znao je da čuvam Maradonu, najboljeg igrača na svetu.”
Posle “dopijete” Piksija zahvaljujući kojoj je Jugoslavija preskočila Špance (2:1), selektor Osim nije imao dileme ko će u četvrtfinalnu motriti na lidera “gaučosa” – bez obzira što je bio najmlađi u startnoj postavi, Šabanadžović je dobio (ne)moguću misiju zvanu Maradona.
“U to vreme je bio pojam. Sa druge strane, ja dolazim kao mlad igrač i momci oko mene mi konstantno pune glavu o tome. Čuvaš fudbalera koji baš te godine igra u Italiji (Napoli), praktično je tu bog – hteo ili ne, morao sam da mislim o Maradoni. Znali smo da naspram sebe imamo izuzetne fudbalere. Kada su Argentinci izašli na zagrevanje, svi su bili u jednoj grupi osim Maradone, on je radio sam, zapravo, žonglirao je loptu. Imao je neke svoje rituale pre utakmice”
Posle tog prvog žutog kartona, nedugo je usledio i drugi nakon jednog diskutabilnog faula posle kojeg je Jugoslavija ostala sa deset igrača u polju.
![Maradona se nije naigrao protiv Jugoslavije](https://www.sportifico.rs/wp-content/uploads/2018/05/Refik-foto-169x300.jpg)
Šabanadžović smatra da je nezasluženo isključen u meču sa Argentinom | Foto: Sportifico
“Dugo nisam hteo da gledam snimak te utakmice. Svima je bilo u interesu da prođe Maradona i Argentina, a ne Jugoslavija koja je politički bila na klimavim nogama. Zato kažem i da nisam zaslužio crveni karton, ali eto…I pored toga, Maradona se nije naigrao, a mi smo imali šansu na penalima i nismo imali sreće. Jugoslavija je u Italiji imala strašan tim i do tog meča sa Argentinom smo možda i bili prvi favoriti za titulu. Još žalim zbog crvenog kartona, jer da smo ostali 11 na 11 siguran sam da bi pobedili”
Mundijal u Rusiji se bliži, a ono što javnost često stavlja u drugi plan jeste činjenica da fudbaleri iz najboljih reprezentacija dolaze nakon iznimno teških sezona u kojima su upisali oko 40-ak nastupa za svoj klub. Šta je najjače oružje na ovakvim turnirima?
“Jasno je – dobra atmosfera i širok roster kvalitetnih igrača. Imaš tri utakmice, malo prostora za grešku, a do eventualnog finala treba da odigraš šest-sedam izuzetno teških mečeva. Bitno je da se ekipa na neki način osveži, da fudbaleri povrate snagu nakon nacionalnog prvenstva i evropskih takmičenja. Sećam se, nama je u Italiji bilo baš teško, plus su temperature bile veoma visoke, valjda će u Rusiji biti nešto svežije – makar to neće biti problem igračima.”
Za svog favorita u Rusiji, Refik Šabandžović je izabrao osvajača titule iz Brazila – šampionski tim Nemačke.
“Sviđa mi se kako igraju. Imaju pobednički mentalitet, disciplinu, profesionalanost i odličan sistem čije se odlike vide u Bundesligi. Nikako ne smem da izostavim Brazil i Argentinu, te dve reprezentacije su nekako uvek tu, bez obzira kakve imaju igrače u datom trenutku. Na kraju, uvek se pojavi i neko iznenađenje, u kvalifikacijama je to bio Island, a na završnom turniru je tako nešto teško prognozirati.”