Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Napredak sporta evidentan je u 21. veku. Obaraju se rekordi, pomeraju granice, a karijere profesionalnih sportista traju sve duže. Fokus više nije samo na treningu, već i na ostalim aspektima života koji utiču na to da sportisti budu što spremniji, da lakše dostižu idealnu formu i da se brže oporavljaju od velikih napora ili povreda.

Značajnu ulogu u tome imaju specijalisti medicine sporta, oblasti koja se razvija velikom brzinom i zahteva neprestano istraživanje. Upravo to privuklo je dr Jadranku Mandić i dr Jasminu Stanisavljević, dve rođene sestre, da beli mantil zamene trenerkom.

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Dr Jadranka Mandić i dr Jasmina Stanisavljević ispred Kuće fudbala u Staroj Pazovi | Foto: Privatna arhiva

Iako su čitav život u sportu, u svet sportske medicine ušle su slučajno. Starija Jadranka napravila je inicijalni korak, prepoznala potencijal i lepotu poziva sportskog lekara i vrlo brzo to prenela i na mlađu sestru Jasminu. Od tada, sigurnim koracima potkovanim znanjem i konstantnim usavršavanjem zajedno koračaju fudbalskim terenima.

U razgovoru za Sportifico ProFeed govorile su o tome šta sve podrzumeva posao sportskog lekara i timskog lekara, po čemu se razlikuje rad sa klubom i rad sa reprezentacijom i kako se dolazi do odgovora na ono najčešće pitanje: “kada će se igrač vratiti na teren?“

Posao timskog lekara

Jadranka je kao dežurni lekar počela u Sremu iz Jakova, a posle toga su je redom angažovali i ostali klubovi na teritoriji Surčina. Vrlo brzo, dobila je poziv i od nekoliko beogradskih klubova, a počela je da radi i na utakmicama u organizaciji Fudbalskog saveza Beograda.

Kada je dobila prvi angažman kao timski lekar omladinskog pogona Voždovca, Jasmina je preuzela dežurstva na utakmicama FS Beograda.

Prvi meč – problemi sa suncem i linijskim sudijom

“Moja prva utakmica bila je krajem sezone, tako da mi je sunce bilo direktno u oči i nisam videla sudijske znake. Nekoliko mečeva bilo mi je potrebno da se uhodam sa sudijskom signalizacijom jer ranije nikada nisam obraćala pažnju na to, a na televizijskim prenosima se takve stvari ne prikazuju”, objašnjava Jadranka.

Jasminina prva utakmica bila je na Brodarcu, a sestra je bila kraj nje. 

“Bile smo zajedno na klupi, kada je igrač pao dala mi je instrukciju kako uvek voli da bude spremna i blizu linije. Obe smo istog trenutka skočile i odmah dobile opomenu linijskog sudije”, prepričava kroz smeh 30-godišnja Jasmina.

Zahvaljujući odličnom radu sa omladincima, starija sestra dobila je ponudu za probu u prvom timu, što je otvorilo mogućnost da mlađa sestra preuzme omladinski pogon.

Proba za igrače – proba i za timskog lekara

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Dr Jasmina i dr Jadranka u opremi svojih klubova prethodne sezone | Foto: Privatna arhiva

“Najbolja proba za lekare jeste kada te tim povede na gostovanje Radničkom iz Niša ili Novom Pazaru. Tribine su pune, ne čuješ svoje misli od huka publike i ako se u takvim uslovima snađeš i sjajno odradiš posao, jasno je da si spreman. Meni se takav pritisak još više dopao pošto adrenalin radi 90 minuta, a to se videlo i po mom radu. Već u junu postigli smo dogovor i tako sam postala jedina žena lekar u Superligi Srbije.”

Posle Voždovca, Jadranka je postala deo omladinske škole Čukaričkog, dok je Jasmina zauzela njeno mesto. Po završetku sezone počela je da radi sa mlađim kategorijama Brodarca, gde je i danas.

Na pitanje šta je zapravo posao timskog lekara Jadranka odgovara kao iz topa: ”Prevencija, oporavak, ishrana, rehidratacija, doping, kvalitetan san”, a Jasmina se nadovezuje:

“Fokus je na prevenciji i tome smo najviše posvećeni – ona podrazumeva pravilnu ishranu, rehidrataciju, suplementaciju i trening.”

Pravilna ishrana

Timski lekar zadužen je za planiranje jelovnika, a Jadranki i Jasmini u tome dosta pomaže i FIFA nutrition program.

“Vodimo se time da ishranom postignemo zdrav odnos makro nutrijenata – proteina i ugljenih hidrata i mikro nutrijenata – vitamina (A, B, C, D, E, K), minerala (kalcijum, sumpor, gvožđe, kalijum, fosfor, natrijum i magnezijum) i oligoelemenata (hrom, kobalt, cink, selen, jod, fluorid, mangan, silicijum, bor i bakar). Nemoguće je svakom igraču ponaosob energetski i kvalitativno prilagoditi jelovnik, pa se držimo generalnih principa. Ipak, tokom obroka radimo na individualnom prilagođavanju jer se podrazumeva da nemaju svi igrači istu energetsku potrošnju. Velika je razlika recimo kod golmana i krilnog igrača”, objašnjava Jadranka.

Plan ishrane zavisi od mnogo različitih faktora kao što su doba godine, od toga da li je u pitanju pripremni period, letnje ili zimske pripreme, koliko je treninga i utakmica, da li je u toku sezona…

“Obroke i aktivnosti organizujemo u dogovoru sa ostatkom stručnog štaba i u skladu sa naporima koji očekuju igrače. Večera posle treninga oporavka i večera posle utakmice ne mogu biti iste zbog razlike u potrošnji energije. Takođe, tokom letnjih priprema fokus je na adekvatnoj nadoknadi elektrolita i tečnosti, dok je tokom zimskih priprema fokus na nadoknadi energije kroz unos ugljenih hidrata i proteina”, kaže Jasmina.

Kada su sa timom na pripremama ili turniru, potrebno je pažljivo isplanirati čitav dan i satnicu svih aktivnosti.

“U odnosu na termin jutarnjeg treninga, potrebno je da se igrači probude minimum tri sata pre početka i uz to imaju i lagani obrok. Posle treninga sledi brza nadoknada ugljenih hidrata, a nužno je da obrok koji sledi bude bogat proteinima i svim neophodnim nutrijentima. Kada završe sa obrokom, preporučljiva je lagana šetnja kako bi se hrana lakše svarila, a telo pripremilo za kraću fazu odmora pre sledećeg napora. Idealno bi bilo da između dva treninga bude razlika od minimum osam sati zbog prevencije metaboličkog zamora, ali to nije uvek moguće izvesti”, objašnjava Jadranka.

U zavisnosti od toga da li je u pitanju turnir ili pripremni period, sa dva treninga dnevno planiraju se dalje aktivnosti.

“Kada smo na turniru, obično im predstoji samo jedan trening i onda se zbog njihovog bioritma on tempira tako da bude u isto vreme kada ih narednih dana očekuje utakmica. Preporučljivo je da se sve aktivnosti završe do 20.00, ali to opet zavisi od satnice mečeva. Dva do tri sata pre spavanja na programu je večera kako bi bilo dovoljno vremena da se hrana svari. Tako igrači neće otići tromi na spavanje i imaće adekvatan odmor i san”, kaže Jasmina i dodaje:

“Naš posao nije samo da se brinemo o tome da se igrači pravilno hrane, već i da ih obrazujemo kako bi se posle i sami brinuli o tome. Sitne korekcije u ishrani donose velike promene, naročito dok su mlađi. Svi naši igrači znaju šta je lak, šta srednje težak, a šta težak predtakmičarski obrok, kao i šta predstvlja ‘princip duginih boja’ (nutritivnu raznovrsnost prati raznolikost u bojama). Na tanjiru treba da se nađe proteina, ugljenih hidrata, voća, povrća i žitarica. Kompletnom ishranom daju svom telu sve ono što mu je potrebno , a ono je već programirano da to iskoristi na pravi način.”

Jelovnik Brodarca za duel sa Mančesterom Junajtedom

Brodarac - Mančester junajted

Omladinci Brodarca i Mančester junajteda na terenu | Foto: Sportifico

“Moji igrači znali su već dobro šta ih čeka pred utakmicu nokaut faze UEFA Youth league sa Mančester Junajtedom – ručak je bio četiri sata pre utakmice, a na trpezi su bili špageti, napolitana sos, piletina i pita od jabuka. Minimum 24 sata pre meča na meniju ne bi trebalo da se nađe krastavac. Iako je visoko hidratantan, jako se teško vari i teško ga je izbaciti iz organizma. To igrače čini tromim i težim”, objašnjava Jasmina. 

Tokom utakmice igrači troše veliku količinu energije, a ona se barem delimično može nadoknaditi u svlačionici, tokom poluvremena i po završetku meča.

“Posle odigranih 45 minuta igrači obično uzimaju nešto na bazi ugljenih hidrata. Od omladinskog nivoa ubacuju se i energetski gelovi koji se ne preporučuju u mlađim kategorijama. Dok ne završe sa rastom, izbegavamo sve što je veštačka dopuna onoga što im treba”, kaže Jadranka, a Jasmina objašnjava šta sledi posle utakmice:

“Bitno je odmah napuniti depoe energije koji su se ispraznili. Trudimo se da izvore energije dobiju već u svlačionici. To je obično voće, čokoladice, nutritivne žitarice, suvo voće zbog šećera i orašasti plodovi jer se tako nadoknađuju svi potrošeni minerali.”

Hidratacija – kad osetimo da smo žedni, već smo dehidrirali

“U zimskom periodu, naročito kada vladaju virusi, akcenat je na dovoljnom unosu tečnosti i vitamina. Važan je unos adekvatne količine vitamina C, cinka i magnezijuma, a tu se dodaje i vitamin B koji pomaže pravilnu regenereaciju mišića i nerava”, kaže Jasmina, a Jadranka objašnjava proces hidratacije tokom utakmice:

“U stručnoj literaturi preporučuje se da se na svakih 15 minuta unese mala količina tečnosti, ali tokom utakmice to naravno nije izvodljivo, već se mali deo uzima pre, u poluvremenu i po završetku meča. To su obično rastvori za hidrataciju koji uključuju sve nutrijente, oligoelemente i ugljene hidrate u kombinaciji sa čistom vodom niskog mineralnog sastava, negaziranom i idealno bi bilo da je na sobnoj temperaturi”, ističe Jadranka.

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Dr Jadranka Mandić na utakmici Čukaričkog | Foto: FK Čukarički

Veliki izazov kada je hidratacija u pitanju jesu utakmice koje se igraju na visokoj temperaturi i vlažnosti vazduha.

“U takvim uslovima povećava se gubitak tečnosti, a igrači koji pretrče 10-12 kilometara mogu da izgube i do 2% svoje telesne mase, što je ozbiljna dehidratacija. Tada im savetujemo da koriste svaki prekid kada su blizu aut linije da zatraže vodu ukoliko za to postoje uslovi”, govori Jadranka i objašnjava kakve su posledice dehidratacije:

“Već u 60-70. minutu performanse igrača koji je dehidrirao mogu opasti i za 30%. To je ozbiljna situacija, kako po njegovo zdravlje, tako i po njegov učinak na terenu.“

Ipak, treba biti pažljiv sa količinom tečnosti koja se unosi tokom meča.

“Preporučuju se mali gutljaji, ukupno ne više od litar tečnosti po utakmici, ali to opet zavisi od pozicije igrača. Ukoliko se creva i želudac napune vodom, igrač postaje tromiji, ima lošu koordinaciju, biomehanika tela je kompromitovana, a zapravo i dalje oseća žeđ. Takođe, osim vode, treba nadoknaditi i natrijum, kalijum, hlor i kalcijum jer elektroliti imaju važnu ulogu u sprečavanju nepravilnog rada srca i malaksalosti”, objašnjava Jasmina.

Suplementacija

Jasmina i Jadranka u najvećoj meri rade sa mlađim kategorijama, a sa suplementacijom se počinje tek u omladinskom uzrastu jer se pre toga sve može postići upravo pravilnom ishranom i hidratacijom.

“Sve dok sportista aktivno raste, izbegava se suplementacija jer su svi oni zdravi, imaju odlične biološke predispozicije i ne treba ih navikavati da se oslanjaju na bilo šta sem svog tela”, kaže Jadranka i objašnjava šta kasnije podrazumeva suplementacija:

“Tokom seniorske karijere očekuju ih mnogo veći proteinski zahtevi, pa će unositi različite vrste sagorevača masti, kreatina, kofeina… Tu su i razne aminokiseline koje pomažu sintezu proteina u oporavku mišića.”

San

San je jedan od ključnih faktora u prevenciji povrede, ali i oporavku. Koliko je važno da sportisti spavaju dovoljno, toliko je bitno da taj san bude okrepljujući jer se tako smanjuje rizik od povređivanja na terenu.

“Istraživanja pokazuju da ukoliko igrač spava manje od osam sati, rizik od povređivanja povećava se za 30%, a taj rizik je preko 50% ukoliko spava manje od šest sati. Usled neispavanosti nervni sistem ne dopušta adekvatnu koordinaciju i koncentraciju”, govori Jadranka i dodaje koliko sati sna je optimalno u kom uzrastu:

“Osam sati je minimum kod sportista koji su završili sa aktivnim rastom, dok se kod dece preporučuje i 9-10 sati sna, naročito u fazi ubrzanog rasta kako bi hormon rasta mogao da odradi svoje.”

Koliko god igrači bili svesni važnosti sna, dešava se da noć pred veliku utakmicu imaju problema da utonu u san.

“U sobi treba da bude potpuna tišina i mrak, a naročito treba izbegavati elektronske uređaje. Ne samo zato što ćemo duže ostati budni za laptopom ili uz telefon, već i zato što ta svetlost daje lažan signal nervnom sistemu da treba da ostane budan”, objašnjava Jasmina.

Pored toga, postoje napici koji mogu pomoći da se lakše zaspi, ali sa njima treba biti vrlo obazriv.

“Umirujuće supstance koji se nalaze u većini napitaka mogu sutradan da izazovu konfuziju i težinu u nogama. Iako se uz njih lakše zaspi, taj san nije okrepljujući. Može se probati blagim čajem, ali treba izbegavati one na bazi lipe, majčine dušice i valerijane jer su to sve prirodni sedativi”, kaže Jasmina i dodaje šta se sme uzimati:

“Magnezijum sat vremena pre spavanja može da pomogne, iako on ne uspavljuje, već samo opušta mišiće i tako se čitavo telo lakše umiruje. On se može kombinovati i sa B6 vitaminom. Postoje i preparati koji produbljuju san, a ne sadrže doping supstance. Takođe, san se može produbiti i uz pomoć melatonina koji se obično preporučuje kod promena vremenske zone.”

Jedan sat vremenske razlike = jedan dan prilagođavanja

“Kada dolazi do promene vremenske zone, sportistima se savetuje da pre puta počnu sa prilagođavanjem, postepeno se pomera vreme buđenja, obroka, treninga i odlaska na spavanje. Kako bi se telo adaptiralo, potrebno je da za svaki sat vremenske razlike imaju jedan dan adaptacije, ali zbog troškova i intervala takmičenja sportisti to ne mogu sebi da priušte”, kaže Jasmina.

Povrede i oporavak – mehanizam nastanka povrede je pola dijagnoze

Iako se prevenciji poklanja mnogo pažnje i tako se smanjuje rizik od povrede, one su ipak neizostavne u sportu.

“Sve je zastupljeno, ali su najčešće zadesne povrede koje se zadobijaju na terenu. Naš posao je adekvatno postavljanje dijagnoze, lečenje i rehabilitacija kako bi se igrač u što kraćem roku potpuno oporavljen i spreman vratio na teren”, ističe Jasmina.

Kada su sportisti u pitanju, oporavak se znatno razlikuje.

“Kada dođe do povrede donjih ekstremiteta, ljudima se obično stavlja gips ili longeta i pušta se da zaraste. Međutim, sportisti ne mogu sebi da priušte taj period jer će za to vreme atrofirati i nepovređeni mišići koji su u stanju mirovanja zbog fiksiranja. Zato je bitno da igrač što pre stane na noge i krene sa vežbama koje ne uključuju konkretnu povređenu mišićnu ili ligamentarnu strukturu, a indirektno jačaju i stabilizuju ostale grupe mišića. Kreće se sa aerobnim i anaerobnim vežbama kako bi se igrač što pre vratio u formu.”

PRICE protokol – sprečavanje pogoršanja povrede

“Do pre nekoliko godina, kada dođe do povrede u upotrebi je bio RICE protokol (‘rest’ – odmor, ‘ice’ – led, ‘compression’ – kompresija i ‘elevation’ – elevacija, podizanje), dok je sada to PRICE. To P koje je dodato označava ‘prevention’ odnosno prevenciju”, objašnjava Jasmina.

Led ima veoma važnu ulogu, kako kod povrede, tako i kod oporavka od redovnih napora u sportu.

“Iako nije najvažniji, led je prva stavka kada dođe do povrede zbog povećanog priliva krvi kako bi se izbegao otok i smanjila koncentracija mlečne kiseline u tom trenutku”, objašnjava Jadranka, a Jasmina dodaje kakva je uloga leda u oporavku od napora:

“Kod fudbalera noge se najviše troše i posle utakmice na njima je najveći napor i težina. Zato se preporučuje ledena kada kako bi se smanjili krvni sudovi i mlečne kiseline. Po izlasku se ponovo stiče osećaj lakoće.“

Najvažnije pitanje – kada će se igrač vratiti na teren?

“S jedne stane nalazi se igrač koji želi što pre da se vrati na teren i trener kome taj igrač nedostaje u ekipi, dok smo mi sa druge strane oni koji treba da kontrolišu da se oni u potpunosti oporave i da se na teren vrate potpuno spremni”, kaže Jadranka i objašnjava dalji proces:Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

“Sportista se mentalno i biološki oseća spremnim, ali obično proces jačanja još nije završen. Tu nam pomaže ‘Evidence based medicine’ – kliničke preporuke bazirane na ranijim slučajevima. Trudimo se da i taj preporučeni period maksimalno skratimo primenom određenih fizikalnih procedura (elektro, magneto, lasero, kinezi i ultrazvučna terapija), a da pri tom ne ugrozimo igrača.”

Ipak, period oporavka individualna je stvar i razlikuje se od igrača do igrača.

“Bez obzira na to da li je ista vrsta povrede, pozicija igrača pa čak i uzrast, dva ista organizma ne postoje. Zato je proces oporavka individualan i u komunikaciji sa igračem i kondicionim trenerom zajednički odlučujemo kada je spreman za povratak”, jasna je Jasmina.

Uz to, pomažu im i neki standardni protokoli koji se mogu sprovoditi da se dođe do zaključka da li je igrač potpuno oporavljen.

“Stručni štab i igrači veruju našoj proceni, ali su tu i kontrolni postupci poput merenja obima mišića ili brzine postignute prilikom pravolinijskog trčanja ili trčanja sa promenom pravca. Tek kada se svi ti uslovi zadovolje, dajemo dozolu za uključivanje igrača u redovni trenažni proces”, ističe Jadranka.

Tokom oporavka i po povratku na teren, u saradnji sa fizioterapeutima radi se bandažiranje ili kinezio tejping.

“Igrači koji se vraćaju iz povrede najviše se oslanjaju na bandažiranje, dok i mentalno ne shvate da je povreda prošla i da mogu punim obimom i snagom da treniraju. Mi to podržavamo jer je potpuno u redu ono što sportisti daje komfor, a ne šteti mu”, kaže Jasmina.

Poverenje i psihička priprema

Idealno bi bilo da svaka ekipa ima sportskog psihologa, ali tu ulogu često obavljaju i timski lekari.

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Dr Jadranka Mandić na terenu sa igračem Čukaričkog | Foto: FK Čukarički

“Kada si duže sa ekipom, igrači steknu poverenje u tebe i imaju slobodu da ti se povere. To se naročito vidi u radu sa mlađim igračima. Povežeš se sa njima, posvetiš im se maksimalno i oni to osete. Sa decom nema pretvaranja”, kaže Jadranka, a Jasmina dodaje zašto je to važno:

“Ako imaju poverenja u nas, slušaće naše savete i primenjivati ih. To je prednost kada kontinuirano radiš u klubu. Imaš priliku da upoznaš igrače i fizički i mentalno, što znatno olakšava posao. Znaš istoriju bolesti, kako reaguje u kojoj situaciji, koliko se brzo oporavlja, da bi na osnovu toga birao pristup.“

Jadranka je prethodne sezone kao timski lekar omladinskog tima Čukaričkog iskusila rad u evropskom takmičenju – UEFA Youth league, dok je Jasmina ove sezone kroz to iskustvo prošla sa timom Brodarca.

Tim mlađe sestre nadmašio je ekipu starije, Čukarički je u završnici meča protiv Rozenborga prokockao šansu za prolaz u nokaut fazu, dok je Brodarac izborio prolaz u eliminacionu fazu, gde ih je savladao Mančester junajted.

Dr Jasmina Stanisavljević sa stručnim štabom Brodarca na utakmici protiv Mančester junajteda | Foto: Sportifico

“Za Junajted smo se pripremali isto kao i za svaku veliku utakmicu. Ono što je najveća razlika kod takvih mečeva jeste veća emotivna potrošnja”, kaže Jasmina kojoj je Jadrankino iskustvo iz prethodne godine u velikoj meri pomoglo da pripremi igrače za ono što ih čeka.

“Ono što smo mi doživeli igrajući Ligu šampiona nosi posebnu emociju. Obe imamo sreću da radimo sa omladincima u klubovima gde funkcionišemo kao jedna velika porodica. Svako od nas maksimalno ulaže sebe i tako motivišemo jedni druge. Taj poraz od Rozenborga doživeli smo veoma emotivno, ali nas je to iskustvo povezalo na mnogo višem nivou”, kaže Jadranka.

Liga šampiona i doping kontrola

“Najveća razlika između priprema za regularne utakmice u prvenstvu i UEFA Youth league utakmica bila je doping kontrola. Počeli smo sa edukacijom, najpre da shvate da je doping nešto što šteti njihovom telu i reputaciji trajno. Naučili smo šta se sme, šta ne sme, pa se sada igrači šale sa mnom – šalju mi fotografije obroka ili lekova protiv prehlade, uz obavezno pitanje: Doco, je l’ ovo doping?”

Reprezentacija

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Dr Jadranka Mandić kao deo instruktorske škole FSS-a | Foto: fss.rs

Jadranka je debitovala za repezentaciju prošle godine u Sloveniji, gde je bila sa selekcijom Srbije do 18 godina koju predvodi Miloš Velebit, dok je Jasminina prva utakmica bilo gostovanje Kataru sa B timom nacionalne selekcije.

Starija sestra trenutno radi sa U16 i U19 selekcijom, kao i u instruktorskoj školi FSS, dok je mlađa deo stručnog štaba mlade reprezentacije Srbije.

“Lepo je raditi sa reprezentativnim selekcijama, ali tu nemaš dovoljno vremena da se povežeš i utičeš na igrače kao što je to slučaj u klubu. Nama je taj segment donekle olakšan budući da moji igrači polako prelaze u Jasminine selekcije, pa nas dve pomažemo jedna drugoj, razmenjujemo informacije i zajedno utičemo na njih”, kaže Jadranka.

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Dr Jasmina Stanisavljević proslavlja pobedu sa svojim reprezentativcima | Foto: fss.rs

“Moji reprezentativci su praktično seniori i gotovo profesionalci. Dolaze uglavnom iz velikih klubova i nose sa sobom zdrave navike. Diskretne razlike postoje, ali nema pogrešnih navika. Prilagođavam se njihovim režimima i pokušavam da to uklopim u celinu. Znači i iskustvo koje donose igrači iz inostranstva, pa i mi možemo da naučimo ponešto iz njihovog rada. Evropsko prvenstvo je jedinstveno iskustvo zbog specifičnosti priprema i uslova takmičenja”, kaže Jasmina.

Edukacija i FIFA medical program

Kao što igrači sa kojima rade imaju ambicije da pređu u bolji klub i unaprede svoje veštine, tako su Jasminine i Jadrankine ambicije da se neprestano edukuju i prate promene koje se dešavaju u sportskoj medicini.

“Sve je počelo velikim Međunarodnim kongresom sportske medicine koji je održan 2015. godine u Beogradu. Od tada se trudimo da učestvujemo na svim seminarima i edukacijama koje nam mogu pomoći da unapredimo znanje. U tom pogledu FIFA je programom za fudbalsku medicinu otišla korak ispred svih. To je značajno zbog specifičnosti u oporavku, energetskim razlikama i različitoj biomehanici u tom sportu”, objašnjava Jadranka i dodaje:

Sportski lekar – neizostavni deo svakog tima, zašto?

Obavezan sastav FIFA lekarske torbe | Foto: bjsm.bmj.com

“Između ostalog, sada smo deo i ‘FIFA medical programa’ koji nam upravo iz tih razloga mnogo pomaže. Pored teorijskih lekcija, uključen je i veliki broj studija i naučnih radova i odlično je što imamo priliku da učimo o protokolima koji kod nas još nisu ušli u primenu. Sve ono što naučimo primenjujemo praktično i tako pravimo celinu.”

Pored krovne svetske fudbalske organizacije, i UEFA se trudi da sportsku medicinu podigne na viši nivo.

“Za početak je najbolje proći ‘UEFA football doctor education program’. Pored kursa prve pomoći, uči se i kako doneti odluku da li igrač ostaje ili ne ostaje na terenu i da li je potreban transport u zdravstvenu ustanovu na dalje lečenje. Uz to, UEFA organizuje i seminare i simpozijume za lekare nacionalnih selekcija”, kaže Jasmina i objašnjava na koji način one prenose to znanje:

“Od kako smo ušle u svet sportske medicine, trudmo se da novim kolegama pomažemo, ali je sve to na nekom neformalnom nivou. Budući cilj nam je da se to stavi u okvir i da svi koji žele da se bave terenskom sportskom medicinom mogu da prođu obuku o poznavanju pravila sporta, sudijskoj signalizaciji, kada i zašto lekar ulazi na teren i koliko sme da se zadrži, šta je obavezan sastav lekarske torbe…”

Za kraj razgovora, sestre su potvrdile poent struke koju su izabrale i sa velikom ljubavlju i posvećenošću rade.

“Dobro je da naša sportska stručna javnost polako shvata da se sportska medicina ne svodi na dva pregleda godišnje, lupanje pečata u knjižicu i raspravu sa igračima i trenerima o tome kada će se igrač vratiti na teren. Mi svi radimo u interesu sportista”, ističe Jadranka, a Jasmina zaključuje:

“Znanje, maniri i lični integritet prave razliku. Ukoliko to poseduješ, pol i godine postaju nebitna stavka. Jako smo ponosne što smo i nas dve doprinele takvom mišljenju na fudbalskoj sceni u Srbiji. Našim igračima i stručnom štabu nije bitno to da li smo mlade i lepe dokle god svoj posao obavljamo profesionalno i radimo sve kako bismo njima omogućili da postižu što bolje rezultate.“

Velika je sreća za srpski fudbal što su stručnjaci poput Jadranke i Jasmine postale deo njega. Znanjem i željom za usavršavanjem zadovoljavaju najviše standarde, a svojom energijom zrače i motivišu sve ostale da pružaju maksimum kako bi zajedničkim snagama unapredili kvalitet fudbala u našoj zemlji.