Milan Lane Jovanović – karijera u jednom golu, znate kojem…

Nije igrao ni za Partizan ni za Crvenu zvezdu, a napravio je zapaženu karijeru. Savladao je jednog od najboljih čuvara mreže današnjice Manuela Nojera i naneo poraz Nemcima na Svetskom prvenstvu. O proslavi tog istorijskog gola priča se i danas. Nosio je dres Liverpula i krv mu je brže strujala svaki put kada bi sa tribina čuo huk Crvenih i “You’ll never walk alone”. U Belgiji je ostavio najdublji trag, a upravo tamo je i okončao karijeru, u dresu Anderlehta. To bi ukratko bila 14 godina duga fudbalska avantura Milana Jovanovića, ali ona je mnogo više od toga.

Laneta smo imali priliku ponovo da gledamo u dresu njegove Vojvodine, ovoga puta na humanitarnom meču “Odigraj srcem”. Ostali asovi Voše i on odmerili su snage sa kolegama iz FIFPro organizacije, a 37-godišnji bivši fudbaler govorio je potom za Sportifico o značaju ovakvih akcija, ali i najlepšim trenucima svoje karijere, obrazovanju i predstojećem Svetskom prvenstvu u Rusiji.

Milan Lane Jovanović

Lane Jovanović u dresu Vojvodine na humanitarnom meču “Odigraj srcem” | Foto: fkvojvodina.rs

“Dvostruko sam ispunjen zbog ove utakmice. Fantastična prilika da obnovimo fudbalska prijateljstva i da ponovo zaigram na terenu sa saigračima sa kojima sam nekad delio svlačionicu. Ipak, mnogo je važnije da smo svi zajedno ispunili misiju i poslali veoma jasnu ljudsku i društvenu poruku – solidarnost, empatija i osećaj za drugog moraju da postoje”, istakao je Jovanović na početku razgovora.

Karijeru je završio 2013. godine, iako su mnogi smatrali da je sa 32 godine previše mlad za fudbalsku penziju. Posvetio se studijama i porodici, pa ne žuri sa odlukom čime će se dalje baviti u životu.

“Tokom karijere sam imao čak osam operacija i odlučio sam da se povučem kada sam osetio da moje telo to više ne može da izdrži, Želja mi je bila da se vratim obrazovanju i eto sada sam četvrta godina Fakulteta za turizam i sport. Uskoro će ispitni rok, pa mora knjiga da se uzme u ruke”, smeje se Lane i nastavlja:

Milan Lane Jovanović

Lane Jovanović i jedan od trojice sinova | Foto: Sportifico

“Bio mi je potreban period opuštanja. Dobro sam se odmorio, polako završavam studije i tražim novo polje afirmacije. Porodično sam ispunjen, egzistencijalno obezbeđen i sada brojne stvari mogu da radim iz zadovoljstva. Nadam se da će rad sa decom biti uključen u moju buduću karijeru.”

Sopstvenim primerom želi da pokaže mladima da je podjednako važno i školovati se i posvetiti se sportu.

“Prema poslednjim istraživanjima, samo 2% mladih fudbalera uspe da napravi karijeru i živi od fudbala – ta činjenica ilustruje koliko je to težak i neizvestan put. Zato treba skrenuti pažnju i roditeljima i deci da ne ulažu sve na jednu kartu”, obrazlaže Jovanović svoj stav i nastavlja:

“Obrazovanje je veoma važan faktor koji se nažalost u sportu vrlo često zanemaruje. Ono pomaže igračima da se razvijaju kao ličnosti, ali je izuzetno značajno i u periodu kada se nalaze na prekretnici i ne vide jasan pravac razvoja karijere. Zato bih preporučio svima da se posvete podjednako i sportu i obrazovanju”.

Na stadion Karađorđe kao igrač Vojvodine poslednji put istrčao je davne 2002. godine, a sada je ponovo dobio priliku da zaigra pred domaćom publikom. Iz rodne Bajine Bašte krenuo je u fudbalsku avanturu već sa 14 godina – preko Valjeva do Novog Sada, pa dalje u inostranstvo.

Asovi za decu zovu: Odigraj srcem

Milan Jovanović u dresu Liverpula | Foto: Naegeli S.

“Otišao sam rano od kuće i period sazrevanja nije bio lak. Imao sam jako specifičan put u karijeri, o tome bih mogao knjigu da napišem… U Belgiji sam ostavio najveći trag. Jedini sam igrač koji je uspeo dva puta u nizu da bude proglašen igračem godine, na to sam posebnoponosan”, ističe bivši napadač Standarda i Anderlehta.

Iako je u Belgiji stekao status legende, to što je nosio dres Liverpula smatra jednim od najvećih uspeha u klupskoj karijeri. U toj sezoni 2010/2011. Crveni nisu blistali, ni Jovanović nije uspeo da se dokaže, ali… Neprocenjiv je osećaj kada stojiš na travi Enfilda i preko 40.000 navijača vama peva čuvenu “You’ll never walk alone”.

“Žao mi je što nisam dao više Liverpulu, ali je neverovatno igrati makar i jednu sezonu pred takvim navijačima i sa takvim saigračima. Džerard, Tores, Suarez i dalje redom – igrači svetske klase. Rafa Benitez insistirao je na mom dolasku, ali nažalost nisam imao priliku da sa njim i sarađujem”, kaže Jovanović.

Za reprezentaciju je u periodu od pet godina odigrao 44 meča i postigao 11 golova. Tog 18. juna 2010. godine na stadionu Nelson Mandela Bej u Port Elizabetu upisao se u istoriju. U 39. minutu savladao je Manuela Nojera i postigao prvi gol na Mundijalima za Srbiju kao samostalnu državu.

“Kako vreme odmiče, stičem utisak da mi je cela karijera stala u tu utakmicu. To je bio veliki meč u fokusu svetske javnosti. Veoma značajna pobeda protiv Nemačke, inspirativnog rivala kako u sportskom, tako i u istorijskom kontekstu. Veoma sam ponosan što sam tada uspeo da postignem odlučujući gol i donesem Srbiji takvu radost”, priseća se Lane.

Meč protiv Nemačke obeležio je nastup Orlova u Južnoafričkoj Republici. Jovanović je postigao gol, Stojković je Podolskom odbranio penal, ali to je bilo sve – usledio je bolan poraz od Australije i eliminacij sa Mundijala.

“Postoje utakmice u kojima ekipa uradi sve što je potrebno da bi se do pobede došlo, ali izostane sreća, sa njom naravno i pozitivan ishod. Nažalost, nama se to desilo protiv Australije. Za time ćemo žaliti do kraja života”, poručuje Jovanović i objašnjava:

Milan Lane Jovanović

Srbija i Gana pre početka prvog meča grupne faze na Svetskom prvenstvu 2010. godine | Foto: Dundas Football Club

“To je bila velika propuštena šansa, ne samo naše generacije, već i srpskog fudbala. Predvodio nas je vrhunski stručnjak Radomir Antić, moj omiljeni trener. Vladala je sjajna hemija u ekipi, imali smo i velike igrače, Vidića i Stankovića koji su tada bili u punoj snazi. Još mnogo sjajnih momaka poput Ivanovića, Krasića, Žigića, Pantelića… Ipak, sreća nije bila na našoj strani ”.

Posle tog prvenstva usledio je dug period bez nastupa na velikim takmičenjima. Reprezentacija Srbije nije uspela da se kvalifikuje za Evropske šampionate 2012. i 2016. godine, kao ni za Svetsko prvenstvo u Brazilu u međuvremenu. Konačno, Orlovi su obezbedili kartu za ovogodišnji Mundijal i u Rusiji se vraćaju na veliku scenu.

“Moramo da budemo optimisti, ali istovremeno oprezni. Teška je grupa – Švajcarska i Kostarika nisu za potcenjivanje, a kvalitet Brazila ne treba ni komentarisati. Našu šansu vidim u skromnosti, disciplini i borbenosti. Ipak, poučen svojim iskustvom, smatram da će faktor sreće ipak presuditi. Momcima želim mnogo sreće u Rusiji. Nadam se da će osetiti tu radost koju sam ja imao prilike da osetim, ali i da će nadmašiti naš učinak iz Južnoafričke Republike”, zaključio je Jovanović za Sportifico.