Igor Duljaj: Sportski CV – ulaznica za željeni klub

Legendarni igrač Partizana, Igor Duljaj i sadašnji pomoćni trener Šahtjora iz Donjecka, ekskluzivno za Sportifico govorio je o svojim počecima, trenerskim ambicijama i o tome kako su društvene mreže i internet uticale na moderan fudbal.

Još kao desetogodišnjak počeo je da putuje iz Topole u Beograd kako bi trenirao sa crno-belima. Ljubav prema sportu i Partizanu najviše su ga motivisali da se tako mlad posveti fudbalu na ozbiljan način, način na koji mnogi o sportu počinju da razmišljaju tek kada osete da bi hobi mogao da preraste u profesiju.

– Zahvalan sam roditeljima što su me usmerili ka sportu. Svako dete je za nešto talentovno, a na roditeljima je da procene za šta konkretno.

Priča o tome kako je dospeo u Partizan već godinama se prepričava mladim nadama crno-belih.

Igor Duljaj: FK Šahtjor

Igor Duljaj u duelau sa Zidanom | Foto: partizan.com

– Sećam se kao juče da je bilo kada je Partizan gostovao u mojoj Topoli sa dve godine starijom generacijom od moje – igrali su Saša Ilić, Veljko Paunović i drugi. Odmah sam se dopao tadašnjem treneru, ali selidba tada nije dolazila u obzir jer sam bio jako mali, a porodica je zbog posla bila vezana za Topolu. Ipak, moj otac je tu odigrao ključnu ulogu, rekao je da sve prepuste njemu, da će on preuzeti brigu o mojim dolascima u Beograd na treninge i da ću ja sigurno igrati za Partizan.

Maštao je da zaigra za prvi tim Partizana, ne za Barselonu ili Real. Uspesi koje je kasnije postigao na međunarodnoj sceni rezultat su velikog rada, ali snovi su vezani za Humsku.

Sportski CV – prednost za igrače

 

U vreme kada je počinjao svoju karijeru, društvene mreže i internet nisu bili toliko zastupljeni. Danas je igračima uz pomoć sportskog CV-ja i video snimaka mnogo lakše da predstave svoj učinak.

– Informacije su pristupačnije i do njih je moguće vrlo brzo doći. Tada su se slale kasete, sada sve ide lakše i igrač ima mogućnost da stekne ozbiljnu prednost ukoliko sâm vodi računa o svojoj karijeri. Sa aspekta dovođenja igrača, stvari funkcionišu tako da se prvo gledaju podaci koje pošalje, sledi skauting i potom igrač dobija poziv na probnu utakmicu.

Iako odbrambeni igrač, obavljao je veliki deo posla i na sredini terena – to se videlo i golim okom, ali i adekvatnom analizom statistike.

– Smatram da statistika nije presudna, ali može da ponudi ključnu informaciju! To nisu samo brojke, to je na kraju informacija o broju tačnih pasova, pretrčanim distancama… Detaljna statistika potrebnija je treneru nego igraču, ali igrač mora da zna da je “čita” kako bi i sâm video gde može da napreduje, a ne da samo čeka da mu se sugeriše.

U bogatoj karijeri osvojio je mnogo trofeja, uključujući i tadašnji Kup UEFA, a priznaje da je borba za titule budila posebne emocije.

– Imao sam sreću da nastupam za vodeće klubove i da znam kakav je osećaj biti u igri za trofej. Radost je veća kada fudbaler zna da treba da pobedi kako bi bio najbolji u poređenju sa osećajem pobede u borbi za opstanak. Motivacija igra ključnu ulogu i priznanja samo mogu dodatno da je postaknu.

Igor Duljaj: FK Šahtjor

Joakim Duljaj u Akademiji svog brata | Foto: YouTube

Rodnom mestu poklonio je Akademiju fudbala koja nosi njegovo ime, a koju vode braća Joakim i Nenad. Svestan je da bi popularnost same Akademije i broj članova bio veći da se ona nalazi u Beogradu, ali Topola je ipak njegovo mesto.

– Fudbal mi je omogućio sve što sam postigao u životu, to je najmanje što mogu da uradim kako bih mu se odužio. Gde god da krenem, ponosno ističem da sam poreklom iz Topole. Nikoga u Ukrajini ili Rusiji nećete čuti da kaže da je Igor Duljaj iz Beograda, svi znaju da je Beograd bitan zbog Partizana, ali da sam ja iz Topole.

I posle fudbala – fudbal!

Igor Duljaj: FK Šahtjor

Igor Duljaj na utakmici | Foto: shakhtar.com

Sadašnji trener Tereka iz Groznog Oleg Kononov najzaslužniji je što sam se opredelio za trenerski posao. Dok me je trenirao u Sevastopolju, ponudio mi je da mu budem desna ruka, tj. igrač i pomoćnik istovremeno. Klubu se svidela ideja i poslali su me u Kiev na predavanja. Da nije bilo rata u Ukrajini, sada bih bio glavni trener u Sevastopolju, ali usledio je poziv iz Šahtjora koji sam sa zadovoljstvom prihvatio, pa sam sada pomoćnik u A timu.

Vlada mišljenje da fudbaleri koji su imali uspešnu karijeru imaju prednost kao treneri – između ostalog, zato što mogu u većoj meri da se poistovete sa igračima.

– Rekli su mi da zaboravim kako je to biti igrač onoga dana kada odlučim da postanem trener. Međutim, to nije moguće jer kao bivši igrač sve osećam i znam da primetim svaku promenu kod igrača, odgovara u jednom dahu i dodaje:

– Kada sam počeo da radim kao trener, shvatio sam koliko zapravo ne znam o fudbalu, ali slušam, učim, upijam i željan sam uspeha isto kao i dok sam bio igrač.

Radna etika bila je sinonim za Duljaja tokom igračke karijere, a istim putem nastavlja i sada kao trener – tek mu je 37 godina i pred njime su velike stvari.